I tako ja uhvatih zalet i počeh da
pišem. Čitala sam neke zanimljive knjige i sa vama delila utiske o njima,
opremila se solidnom gomilom za zimu pa se latila posebne poslastice, sveže iz piščeve mašte,
onaj koji mi je toliko nedostajao, Tešićev "Kosingas - Onaj što nauči mrak
da sija". I, negde u isto vreme, počeh da radim i puf, vremena za čitanje
nestade. Uporno sam vukla onoliku knjigu sa sobom, krala svaki mogući trenutak
da zavirim u nju, razvlačila je nedeljama i živela je sve vreme. Kako to obično
biva sa dobrom knjigom, koliko sam želela da je završim, toliko sam želela da
je ne završim. Ipak, ono prvo je prevagnulo i zato vam sada, još jednom, pišem
o čaroliji koja krasi Tešićevo pero.
Kosovopoljska bitka je prošla, zemlja
je ostala nebranjena i, nakon ujedinjene borbe protiv Turaka, sada je duboko
podeljena. Zmajeviti junaci su pobedu protiv mraka krunisali junačkom smrću
koja će se u vekovima koji slede sa žarom prepričavati. Kosingas Gavrilo nije
bio te sreće. Dok traje borba za vlast, on se, iako nesvestan toga, bori za
svoju dušu.
Najteži gresi
nisu oni koje Gospod ne oprosti, već koje sebi ne opraštamo.
Kao veziri sultana Bajazita, zemljom
upravljaju Lazarevići, Milica sa svoja dva sina, Stefanom i Vukom. Njena verna
prijateljica, monahinja Jefimija, uvek je tu da podeli teret i doprinese svojom
ljubavlju, mudrošću i dobrotom. Dve jake
ženske figure čiji je doprinos našoj kulturi, umetnosti i nasleđu izuzetan.
Kroz prethodne knjige upoznali smo se
i suočili sa raznim mrakačama iz naše mitologije, došlo je vreme da vidimo kako
se mi to uklapamo u verovanja ostatka sveta. Kako na nas utiče Vergilijevo
proročanstvo. Kakve moći krije Solomonov prsten i kako on može pomoći Gavrilu u
borbi koja mu predstoji.
Neopisiva je hrabrost Kosingasa da se
uhvati u koštac sa silama
Prve hijerarhije koje sa zlobivom žudnjom sad čekaju
njegov dolazak.
Dok mračni gospodar liže svoje rane i
konsoliduje redove duboko u tami, pred nama je najveća bitka tog doba, bitka
između Turaka i Mongola, između onih koji su pokorili nas i onih koji žele njih
da pokore, bitka kod Angore.
Stefan
Lazarević stasao je u pravog zmajevitog junaka, ratničkim veštinama podučavao
ga je ni manje ni više nego Gavrilo i spreman je da se uhvati u koštac sa svim
što pred njega stane. Nažalost, tvrdoglavo odbija svoje zmajsko poreklo i mir
pronalazi u veri. Kao vezir sultana Bajazita, demonstrirao je svoje ratničko
umeće u bici kod Nikopolja i sada ga gledamo u punoj snazi, u novoj bici i
herojskom nastupu koji mu je doneo titulu despota. Još jednom imamo priliku da
pucamo od ponosa čitajući o časti i junaštvu naših predaka.
Glava za
glavu, obraz ni za glavu!
Mač despota Stefana Lazarevića
Ručno kovani Mačevi i pravljeni Lukovi - SM Bladesmith & Bowyer
Bitke opisane u knjizi odišu svom
silinom Tešićeve moći pripovedanja, uzbuđenje je na vrhuncu i prosto se oseća
zadah krvi, znoja i adrenalina. Ti živi opisi prenose nas pravo na bojno polje,
rame uz rame sa onima koji su svojom krvlju pisali istoriju.
Iako toliko velika i značajna, i tako
majstorski opisana, ova bitka je samo nešto što se dešava dok mi pratimo drugu,
mnogo važniju, onu koja se može dobiti samo spasenjem duše, bitku za
čovečanstvo. Ovoga puta, ale i bauci nisu u fokusu jer se bitka vodi na drugom
polju pa nam, kako vreme odmiče, raste nostalgija za dominacijom dragog nam kosingasa
nad silama mraka. Koliko on sam, toliko i mi imamo rastuću želju da ponovo
omasti svoj kurjak.
Silno će ovaj mač da seče sve one
koji na svet reže, krv će njihova da teče, a oni u njoj da leže!
Iz stripa
Kosingas,
autora Zorana
Jovičića
Da li će mu se ta prilika ukazati? Kako
će se izboriti sa iskušenjima koja budu pred njim? Kuda će krenuti kada više ne
bude imao kud? Sve su to pitanja čiji odgovori će nam pružiti pogodnu emotivnu
i psihološku podlogu za ono što sledi u nastavku. A šta je to? E, to je
maestralno najavljeno više nego efektnom završnicom. Pravi pravcati krešendo!
Kao što negde već rekoh, ostadoh otvorenih usta nakon završenog čitanja. Koliko
me je cela knjiga polako i staloženo vodila (iako joj ne manjka uzbuđenja),
toliko me je kraj zabezeknuo i ostavio da kao malo dete čekam nastavak i svo
uzbuđenje koje donosi. Moram da napomenem, kraj nipošto nije nešto neočekivano
(pogotovo za zaluđenika poput mene), dosta sam toga mogla da pretpostavim na
osnovu sitnih naznaka koje su se kroz knjigu provlačile, ono što je obezbedilo takvu
efektnost je način na koji je građena podloga za sam kraj, odnosno novi početak
koji je pred nama. U jednom trenutku pomislite – to je to, više nema o čemu da
se piše, a, već u sledećem, otvoren je čitav novi svet.
Ono što je značajno pomenuti je izuzetno
temeljno istraživanje koje prati ovaj serijal. Kako stara tako i nova saznanja
vezana za period istorije kojim se bavi savršeno su uklapljena u priču tako da
se vrlo često gube granice između stvarnosti i fikcije i postaje nam veoma lako
sebe da ubedimo da su se događaji opisani u knjizi zaista dogodili, upravo na
način na koji su i opisani. Ne postoji ništa što bi ukazivalo na suprotno.
Verovatno je to jedan od glavnih razloga moje opčinjenosti koja ne jenjava, pored
izuzetnog literarnog kvaliteta i raskošne mašte koja krasi tvorca ovih čudesa,
naravno. Primetan je napredak iz knjige u knjigu i on se najbolje ogleda u
kompleksnosti zbivanja i dodavanju dimenzija već temeljno izgrađenom svetu.
Ovom knjigom, po mom neskromnom
mišljenju, Tešić je učvrstio svoje mesto na tronu srpske fantstične
književnosti, a dragulj na kruni doneće mu preostale dve knjige kojima će se ova
uzbudljiva avantura završiti. U to, odavno, ne sumnjam.
Prvobitno objavljeno na Dotkomu.
Fotografije koje nisu potpisane iz moje su riznice