"Balkanski gusar" je knjiga koja je
nastala izuzetno zanimljivim spletom okolnosti. Predstavlja prvu knjigu svog autora i početak njegove bogate književne karijere. Ono što tu karijeru
odlikuje nije književni kvalitet već značaj koji ima kao hronika jednog vremena
i svojevrstan istorijski zapis o kulturi, umetnosti, mentalitetu i prilikama u
zemljama koje je obilazio i o kojima je pisao, sagledano iz perspektive jednog
stranca kome je sve navedeno nepoznanica i koji se otisnuo u avanturu svog
života.
Jan Gordon rođen je u Engleskoj
gde je studirao umetnost, a u Parizu počinje da slika i tamo upoznaje svoju
buduću suprugu Koru Džozefin Tarner, takođe umetnicu. Njihovu umetničku
karijeru nakratko prekida Prvi svetski rat, ali pokreće njihovu književnu pa
su, inspirisani svojim putovanjima po Evropi i Americi, napisali mnoštvo
knjiga, ne
Da se vratimo na početak te
književne karijere. Pošto je bio proglašen nesposobnim za vojnu službu, Jan se
sa svojom suprugom dobrovoljno prijavio za rad u Crvenom krstu u Srbiji odakle
se, sa srpskom vojskom, povlače u zimu 1915/16 godine. Tokom boravka u Srbiji,
upoznali su Nikolu Pavlovića koji im je ispričao svoju životnu priču.
Upečatljiva kakva jeste, podstakla ih je da, po povratku u Englesku, napišu
knjigu o njegovim brojnim nedaćama, avanturama i podvizima, kombinujući ih sa
saznanjima koje su stekli o našoj kulturi, uslovima života, političkim
prilikama i mentalitetom uopšte. S obzirom da je knjiga štampana u Engleskoj i
namenjena njihovom tržištu, svesni da zbog nepoznavanja našeg mentaliteta
prosečan čitalac ne mi mogao razumeti neke situacije opisane u njoj, oni
pružaju objašnjenja neophodna da se shvati suština opisanih događaja. Evo nekih
koje sam izdvojila:
Knjiga i novina u ono
vreme, naravno, nije bilo, pa su se duge zime provodile oko ognjišta, ozidanog
na podu kuće i bez odžaka, pričajući priče ili pevajući, jer svi nose u sebi
ljubav prema poeziji. U pesmama i pričama veličali su se podvizi junaka srpske
romantike. "Poraz na Kosovu", o junačenju Marka Kraljevića ili o
podvizima hajduka i razbojnika, i o ljudima poput Karađorđa i vojvode Veljka,
njegovog glavnog generala, i Stevana Sinđelića. Radnja se svodila na
krvoproliće ili na lukave pljačke, kao i na druge odvažne podvige, i ta
"jaka hrana" za dečiji moral stvarala je, naravno, gledište unekoliko
drugačije od našeg.
Postojala su dva prihvaćena
načina vidanja rana, a najčešći je bio uz pomoć trava, jer bi se rana previjala
velikim, zelenim i ravnim listovima premazanim mašću. Kako ništa nije
preduzimano da se ti listovi ili mast očiste, čudi što posledice nisu i češće
bivale kobne. Drugi metod, preteča savremene metode sa alkoholom, propisivao je
dve čašice rakije, jednu za unutrašnju, a drugu za spoljnu upotrebu, ali bi ova
metoda često pošla po zlu, jer bi pacijent i drugu dozu popio, a bakterije bi
se nesmetano množile.
Prateći život Nikole Pavlovića
dobijamo dragocen uvid u prilike u Srbiji u devetnaestom veku i kako su one
uticale na običan narod. Mogu se povući mnoge paralele sa današnjim životom u
Srbiji. Rekla bih, nikada nećemo naučiti. Da li ste naklonjeni Rusiji ili
preferirate Austrougarsku? Da li ste za vlast ili protiv nje? Ono što, pak,
nikako nije bitno je da li ste nevini ili krivi, pogotovo ako ste se zamerili
onome ko je na vlasti i ko ima moć da vas se reši.
To je Nikola na svojoj koži
najbolje osetio. Nikola je nebrojeno puta hapšen, bekstvo iz zatvora je doktorirao,
provlačio se kroz staze i bogaze, bio vrstan lopov čije su umeće čak i njegove
žrtve posmatrale sa divljenjem, bio begunac i u zemlji i u inostranstvu, prosto
rečeno, prošao je pravo sito i rešeto. Sam autor kaže da je imao materijala da
napiše znatno obimniju knjigu, ali, pošto bi tako obimno štivo lako odbilo
svakog čitaoca, odabrao je one događaje koji najviše osvetljavaju Nikolin
karakter i doba o kojem piše. Tako smo dobili knjigu prepunu avantura i
događaja koji će u potpunosti zaokupiti pažnju njenih čitalaca, ispričanih iz
ugla jednog Engleza koji je sa velikim interesovanjem upoznavao našu zemlju i o
njoj pisao, što nam pruža veoma zanimljivu perspektivu za čitanje.
S obzirom na to da se bavi našom
istorijom i nasleđem a, imajući u vidu nedostatak drugih izvora iz tog perioda
naše istorije, ova knjiga je, itekako, vredna pažnje. To je, upravo, i razlog iz
kog se izdavač rešio da je objavi i to na stotu godišnjicu od njenog prvog
objavljivanja u Engleskoj. Iako su zemlje koje su obilazili i o kojima su
pisali objavljivale njihove knjige, ovo je prvi put da je jedna njihova knjiga
izdata kod nas i time je, konačno, odata počast ovim nepravedno zapostavljenim
umetnicima, Janu i Kori Gordon. Time je, ujedno, i zaokružena njihova književna
karijera, povratkom na mesto gde je sve počelo. U Srbiju. Naravno da je sve
počelo kod nas! U planu je izdavanje i njihove knjige „Sreća trinaestorice“,
koja se, takođe, tiče Srbije. Još jedna knjiga koju ću, sasvim sigurno, sa
uživanjem pročitati.
Prvobitno objavljeno na književnom blogu Prerazmišljavanje.
Fotografije preuzete sa The Jan and Cora Gordon pages i
sajta IK Strahor
No comments:
Post a Comment