Pre nego što zaplovimo u novu
godinu novim recenzijama, napravićemo zaokret i prisetiti se onog lepog što nam
je prethodna podarila. Ovo je divna prilika da spomenem sve te zanimljive
knjige i stripove sa kojima su mi se putevi ukrstili tokom prethodne godine. I
njihove tvorce.
Čitajući o raznim umetnicima
kroz vreme, uvek sam zamišljala kako bi to bilo poznavati ih u punom
stvaralačkom nagonu. Biti uključen u proces stvaranja i svedočiti razvoju
veštine ljudi čija dela odjekuju kroz vreme. Čitajući domaću savremenu književnost
dobila sam upravo tu neverovatnu priliku. Ono što mi je do nedavno delovalo
tako nestvarno. To je, svakako, doprinelo subjektivnosti koja se mora osetiti u
recenzijama koje pišem. Iako svesna toga, ne trudim se to da sputavam već zahtevam
od razuma da obavi svoj deo posla kako bih mogla u tom procesu nesmetano da uživam,
a opet vam, koliko je to moguće, prikažem realnu sliku onoga što vas očekuje ako odlučite da krenete
stazama kojima sam ja hodila.
STRIPOVI
Domaći strip koji je izborio
svoje meste među velikanima devete umetnosti koji su obeležili moju prethodnu
godinu je Družina Dardaneli Pavla
Zelića i Dragana Paunovića. Špijunska
horor avantura smeštena u alternativno-istorijsku Srbiju s kraja 19. veka. Strip
je, itekako, vredan pažnje i garantuje nestrpljivo iščekivanje svakog novog
nastavka. Nešto više o stripu možete pročitati u kratkom prikazu koji sam
napisala na Goodreads-u.
Pored dve epizode pomenutog
stripa, Pavle iza sebe ima roman Peščana hronika, kao i mnoštvo priča
objavljivanih u raznim zbirkama fantastike poput Nešto diše u mojoj torti (II
izdanje), Čuvari zlatnog runa, U vrzinom kolu... a jedna me je,
čak, iznenadila pojavivši se u Politici: Žena Dorijana Greja. Pavle
je neko na koga treba obratiti pažnju, svakako je zaslužuje.
Naravno, tu su i prve dve sveske
stripa Kosingas – Red Zmaja, autora Zorana Jovičića, koji je velikim koracima stupio u svet stripa.
Njegove magične ilustracije prate čitav Tešićev serijal, te se strip se može
posmatrati kao sjajna nadogradnja odličnog književnog rada, a može se čitati i
potpuno nezavisno, bez ikakvog poznavanja teme.
Kada su svetski
majstori stripa u pitanju, najveći utisak na mene ostavili su Nil Gejmen i
Serđo Topi.
Gejmenovu Knjigu Magije mnogi upoređuju sa Hari Poterom sa čime se apsolutno
ne bih složila. Kada sam završila čitanje i naišla na razne komentare tog tipa,
uopšte mi nije bilo jasno zbog čega ih upoređuju, meni se ni u jednom trenutku
nije ukazala nikakva sličnost. Onda sam shvatila da je u oba slučaja glavni lik
dečak sa naočarima koji barata magijom sa sve sovom na ramenu. Tu se sva
sličnost i završava. Tim Hanter je normalan dečak koji je nesvestan postojanja
sveta magije jer taj svet nije svima vidljiv. On poseduje ogroman magijski
potencijal i sada je njegov trenutak da odluči u kom će svetu živeti. Najpre
treba da upozna novi svet koji mu je ponuđen, a pokazaće mu ga četiri vrlo
zanimljiva lika: John Constantine, Doctor Occult, Mr. E and Stranger.
Na
stripu je radilo četiri sjajnih crtača i svaki je predstavio po jedan deo
putovanja kroz čudesni svet magijskih bića.
Još
jedan sjajan strip koji sam otkrila prošle godine je Gejmenova Crna orhideja. Svojom senzibilnošću
stigla je do samog vrha moje liste. Kratak prikaz pročitajte ovde, a uz njega vam dajem i svoju najtopliju preporuku:
Sledeći
je italijanski maestro Serđo Topi. Najbolje
ga opisuje reč koja, obično, stoji uz njegovo ime – Maestro. Ima vrlo zanimljiv stil, često izlazi iz okvira stranice i
time razvejava uobičajenu koncepciju dok oskudnim, ali sadržajnim tekstom
prikazuje duboko razvijen karakter likova. Pored Priča iz velikog rata, moju pažnju potpuno je zaokupio Kolekcionar, koji će, sasvim sigurno,
biti deo moje kolekcije. Evo prikaza.
I,
da ne zaboravim, strip koji nikako ne smete propustiti, Dedpul – Mrtvi predsednici i druge prodane duše. Da ne dužim,
urnebesan je. TOTALNO URNEBESAN. Najznačajniju ulogu u tome ima neverovatan
prevod Draška Roganovića. Opet link ka prikazu.
KNJIGE
Knjiga
kojom sam započela 2017. je Projekat Herkules Ivana Brankovića. Dostojan nastavak Ivanovog prvenca, romana Prometejev dnevnik. Ivan sjajno piše,
pravi je sf triler majstor. A to su mu samo najjače strane. Kakav početak!
Ivan
je pun ideja i vrlo angažovan. Napisao je roman Uncommoner’s Gene koji prati strip projekat Lightstep Chronicles, naučno-fantastičnu
svemirsku operu, nastalu iz pera nagrađivanog domaćeg autora Miloša Slavkovića.
Objavio
je i nekoliko priča od kojih je Zapis,
objavljena u zbirci priča folklorne fantastike U vrzinom kolu, moj favorit.
Sjajan spoj folklorne i naučne fantastike, dva suprotna kraja fantastičnog
spektra, jedna od mojih omiljenih priča iz zbirke.
Druga
po redu, a ništa manje otkriće, bila je knjiga Ime vatre, Dimitrija Stevanovića. I pored dosta tehničkih grešaka,
kao i raznih drugih sitnih nedostataka na kojima mu zameraju, uspela je da me
potpuno osvoji i natera da se ludo u nju zaljubim. Dimitrijev svet mašte je
vrlo plodan i senzibilan. Ideja je da se sa tim svetom upoznamo u vidu serijala
tako da će biti sasvim dovoljno vremena i prostora da se ispeglaju svi
nedostaci i serijal preraste u svojevrsnu poslasticu ljubitelja fantastike.
Pred
prošlogodišnji Sajam knjiga, Dimitrije je objavio epsku parodiju Trubadurova svita, koju jedva čekam da
napadnem i počastim vas recenzijom. Zamislite, epska parodija! Korice je
ilustrovao Dobrosav Bob Živković pa
smo tako dobili i jagodu na šlagu torte.
Kako
se ovaj tekst ne bi pretvorio u tri dana čitanja, i pored moje želje da vam o
svemu naširoko i nadugačko pišem, suština je da postoji podosta domaćeg stvaralačkog
potencijala koji treba negovati i razvijati. Kratkim pregledom ću vas provesti
kroz društvo, redom kojim sam čitala njihova dela, a svaki će pratiti link ka,
već pomenutim, ranim radovima na Goodreads-u.
Ivan
nas vodi na putovanje kroz drevne civilizacije koje su naseljavale naše
prostore i upoznaje nas sa različitim stepenima razvoja njihovih znanja i
veština. Oni koji prednjače u tom razvoju su trgovci nastanjeni na prostoru današnjeg
Balkana koji su sa svojih putovanja donosili sve ono što su drugi imali da
ponude i time diktirali kompleksnost i dominantnost sopstvenog razvojnog puta.
Ono
što se izdvaja kao najčešća zamerka je putovanje na koje junaci kreću na samom
početku knjige, koje nikako da se završi. Ja to ne nalazim kao zamerku već
smatram da je poenta upravo u tom putovanju i da, prateći taj put, i mi idemo
stazama razvoja drevnih civilizacija, čiji tragovi se i danas nalaze na našim
prostorima.
Pred
Sajam, izašao je nastavak Vinča - Tajna
Kurgana, još jedna knjiga koju nestrpljivo čekam da stigne na red za
čitanje.
Danici
je Tajna iskre donela nagradu „Vrata knjige” 2016. Bez ikakvog
predznanja i o knjizi i o Danici, to mi je bilo dovoljno da očekujem dovoljnu
dozu kvaliteta. Moja očekivanja nisu išla dalje od toga. Malo je reći da su
prevaziđena. Prosto sam bila zapanjena kvalitetom Daničinog pripovedanja i
sposobnošću da, kroz potragu za blagom drevne Retre, grada na obali jezera
čuvenom po svom hramu, napravi čvrstu vezu između najstarijih slovenskih
plemena i nas koji njihovo nasleđe nosimo u sebi. Sposobnošću da ukaže koliko
su ratovi vođeni besmislom, a koliko nam mnogo odnose. Danica ima puno toga da
ponudi, nemojte dozvoliti da vam promakne njeno stvaralaštvo.
Kao
što iz naziva možete primetiti, u pitanju je trilogija koju ću predstaviti u
celini. Distopijska budućnost u Srbiji, u svetu koji je toliko uništen da ne
postoji nikakav vid savremene tehnlogije već se živi kao u dalekoj prošlosti.
Kako se sve vratilo unazad, tako su se i ljudi vratili staroj veri pa imamo
klanove koji se bore u ime paganskih bogova i njima se mole. Sjajna postavka.
Ovde neću puno pisati o samoj radnji, već ću se osvrnuti na kvalitet Nebojšinog
pisanja. Nebojša je već prvom knjigom ove trilogije raskrčio sebi put ka
visinima, a drugom i trećom, obezbedio mesto pri samom vrhu domaće fantastike.
Rekla bih, negde u top 5, komotno. Možda ja preferiram mračno viđenje
budućnosti, možda mi sjajno leži Nebojšin stil pisanja, možda mi prija njegov
literarni kvalitet i pismenost koja ga krasi, možda uživam u načinu na koji
gradi atmosferu i tera nas na razmišljanje i preispitivanje, možda sve to utiče
na celokupan utisak koji sam stekla o njegovim delima, ali sigurno je da od
Nebojše možemo očekivati sjajan književni razvoj koji ću pratiti sa velikim
zanimanjem.
Ovo je knjiga koju bi trebalo uvrstiti
u obaveznu školsku lektiru. Čak, trebalo bi joj se stalno vraćati. Na svakih
pet godina, npr. Pa sagledavati kako vas je od prethodnog puta promenila. O
samoj radnji više možete pročitati na Goodreads-u, ja ću samo reći da postoji
dobar razlog zbog čega se našla među pedeset najlepših dela moderne svetske i
srpske književnosti, u izboru Politike.
Ovo
je knjiga koju moram pomenuti i pored svih zamerki koje imam, zato što nam je
dala uvid u raskošnost piščeve mašte i sposobnost da, oslanjajući se na dobro poznate
uticaje u svetu fantastike, stvori, njima sličnu, magijsku atmosferu bez prisutnog
osećaja već viđenog. Da se ne bih ponavljala, detalje možete pročitati na linku
koji sledi, a ovde se našla kao podrška piscu i motivacija da ozbiljnije
pristupi svojim budućim delima i njihovom uređivanju, i pokaže nam kako to
izgleda kada iskoristi potencijal koji poseduje.
Dobro
obratite pažnju na ovo ime i, na šta god naletite da je on napisao, a vi
obavezno pročitajte. Uopšte nema potrebe da se upuštate u to o čemu se radi,
sigurno je da se nećete pokajati. Ja, barem, nisam. Ovo je knjiga koja je
uvrštena u izbornu lektiru u nekoliko škola u zemlji. Više o knjizi pročitajte
ovde:
Jankovićeva
najnovija knjiga, Poslednji cirkus na svetu,
izašla je pred poslednji Sajam i još jedna je od onih koje sa nestrpljenjem
očekujem da pročitam i vama je predstavim.
Svetioničar -
Vesnici oluje (Utočište #1), Mladen Đorđević
Last
but not least, Mladenov Svetioničar.
Ono što me je prvo privuklo kod ove trilogije je to što je dečko uzeo i napisao
u cugu toliko obimnu knjigu da je izdavač morao da je podeli u tri dela. Dobro,
ne znam da li je morao baš u tri, to ostaje da se vidi, ali svakako nije mogla
biti samo jedna. Mladen je pravo osveženje na polju domaće fantastike. Neonoar
preovaldava u ukupnom utisku, a prožimaju ga horor, triler i misterija. Potpuno
odstupa od uobičajenih okvira i pruža nam osvežavajuče čitalačko iskustvo
dostupno na domaćoj sceni. Radnja romana
smeštena je u mračnom, distopijskom metropolisu kraj mora, u Evropi. Pod teškim
olovnim oblacima leži Vranolijni, grad glamura, prestiža i moći. A šta nas
tamo čeka? Prepustite se, Svetioničar je tu da osvetli i predvodi!
I
knjige o kojim sam već pisala, nekoliko zbirki priča, nekoliko stranih autora. Nadam
se da ću i u ovoj godini naći dovoljno vremena za čitanje, da ću skupiti barem
isto ovoliko materijala za pisanje i da ću u tom procesu maksimalno uživati.
Isto želim i vama! Čitamo se!
Fotografije su iz moje riznice.