Wednesday, January 17, 2018

Ivan Tokin - Pas

U univerzumu slobode u kome se grize i voli bez kajanja, kuca malo, hrabro srce 
koje preti da uništi ili sagradi svet. Pas je najnežniji u svojoj brzini i najsnažniji u svojoj ljubavi. Ivan Tokin je pas.


Ova „mršava“ knjiga ispričana je iz perspektive jednog psa. Na svega 160 strana, bavi se njegovim životom, apsolutnim metafizičkim pristupom. Oslobođen svih sprega koje muče i sputavaju čoveka, on životu pristupa nagonski, razumom neopterećenim svim onim nebitnim mnoštvom koje nam zaklanja vidik ka suštini. Ka ljubavi, užitku, logici. Ka čulima. Razumom koji se sve više gubi. A u stvari je sve tako jednostavno. I može da pruži sve ono što nebitno mnoštvo ne može. Život vredan življenja. Moramo se dobro fokusirati da bismo bili svesni toga. Ili pročitati neku od Ivanovih knjiga. Pustiti Psa da nas vodi.

To kako komfor može da razori slobodnu ličnost jedne osobe, to valjda ne moram vama ljudima da objašnjavam.

Njegov čovek je Žile. Žile je car. Žile je njegov Bog. Žile ga je spasio gotovo sigurne smrti i doveo kući. Kod Anči i Dunje. A posle je došla i Maša. Oni su porodica. Zajedno idu na pijacu, u šetnju, kafanu, na letovanje.

Žile kada piše otputuje negde van grada. Naravno, povede i njega. A tamo ga čeka sve što jedan pas može da poželi – priroda, sloboda, nova ekipa, nova iskustva. Kroz pluća ispunjena slobodom i nozdrve ispunjene slatkim mirisima života, tera nas da osetimo nevidljive lance koji nas sputavaju da isto tako esencijalno doživljavamo život. Tera nas da poželimo da ih pokidamo.

Žile ne nosi te lance. Životu pristupa na isti način kao njegov najbolji prijatelj. Ne priča mnogo, ali mnogo razume. Nema mu potrebe ništa objašnjavati, čovek kapira.

Fotografija preuzeta sa interneta

Ja sad stvarno ne umem da vam objasnim to ponašanje, ali meni je Žile sumnjiv,
 čini mi se da je možda umetnik.

Društvo, uglavnom, sreće po kafanama. Uglavnom su pod gasom i puni izvala. Ne može pas čudu da se načudi od njih. Tako imamo jednu sasvim ozbiljnu knjigu napisanu na vrlo duhovit način, rečnikom jednog savremenog, beogradskog psa. To pruža neophodan balans surovo realnoj i žestoko dubokoumnoj životnoj filozofiji kojom nas, svako malo, počasti.

Dok sam ležao na krevetu i krvario, nisam mislio koja će panika da nastane 
kad me ujutru vide, mislio sam kako mi je moj najbolji dan doneo najbolje. Razumeo sam da sme da se izgubi, da mora da se izgubi, i da to mora da se preživi.

Stoga, ako vam je muka od problema, rokova, ciljeva, zahteva, očekivanja, svih tih pritisaka sa kojima se svakodnevno suočavamo, upoznajte Ivanovog Psa i pustite ga da vas odvede u zelena, mirisna prostranstva slobode i ljubavi. To putovanje će vam pružiti sasvim dovoljno da, barem neko vreme, život posmatrate drugačije. Više ga cenite i više u njemu uživate. Da uvidite lepotu svakog trenutka koji imate sreću da doživite. Jer, život je čudo i zato nemojte samo preživljavati, živite.

Prvobitno objavljeno na Dotkomu.

Wednesday, January 10, 2018

Stripovi i knjige - Retrospektiva 2017.

Pre nego što zaplovimo u novu godinu novim recenzijama, napravićemo zaokret i prisetiti se onog lepog što nam je prethodna podarila. Ovo je divna prilika da spomenem sve te zanimljive knjige i stripove sa kojima su mi se putevi ukrstili tokom prethodne godine. I njihove tvorce.
 


Čitajući o raznim umetnicima kroz vreme, uvek sam zamišljala kako bi to bilo poznavati ih u punom stvaralačkom nagonu. Biti uključen u proces stvaranja i svedočiti razvoju veštine ljudi čija dela odjekuju kroz vreme. Čitajući domaću savremenu književnost dobila sam upravo tu neverovatnu priliku. Ono što mi je do nedavno delovalo tako nestvarno. To je, svakako, doprinelo subjektivnosti koja se mora osetiti u recenzijama koje pišem. Iako svesna toga, ne trudim se to da sputavam već zahtevam od razuma da obavi svoj deo posla kako bih mogla u tom procesu nesmetano da uživam, a opet vam, koliko je to moguće, prikažem realnu sliku  onoga što vas očekuje ako odlučite da krenete stazama kojima sam ja hodila.

STRIPOVI



Domaći strip koji je izborio svoje meste među velikanima devete umetnosti koji su obeležili moju prethodnu godinu je Družina Dardaneli Pavla Zelića i Dragana Paunovića. Špijunska horor avantura smeštena u alternativno-istorijsku Srbiju s kraja 19. veka. Strip je, itekako, vredan pažnje i garantuje nestrpljivo iščekivanje svakog novog nastavka. Nešto više o stripu možete pročitati u kratkom prikazu koji sam napisala na Goodreads-u.



Pored dve epizode pomenutog stripa, Pavle iza sebe ima roman Peščana hronika, kao i mnoštvo priča objavljivanih u raznim zbirkama fantastike poput Nešto diše u mojoj torti (II izdanje), Čuvari zlatnog runa, U vrzinom kolu... a jedna me je, čak, iznenadila pojavivši se u Politici: Žena Dorijana Greja. Pavle je neko na koga treba obratiti pažnju, svakako je zaslužuje.

Naravno, tu su i prve dve sveske stripa Kosingas – Red Zmaja, autora Zorana Jovičića, koji je velikim koracima stupio u svet stripa. Njegove magične ilustracije prate čitav Tešićev serijal, te se strip se može posmatrati kao sjajna nadogradnja odličnog književnog rada, a može se čitati i potpuno nezavisno, bez ikakvog poznavanja teme.



         Kada su svetski majstori stripa u pitanju, najveći utisak na mene ostavili su Nil Gejmen i Serđo Topi.
Gejmenovu Knjigu Magije mnogi upoređuju sa Hari Poterom sa čime se apsolutno ne bih složila. Kada sam završila čitanje i naišla na razne komentare tog tipa, uopšte mi nije bilo jasno zbog čega ih upoređuju, meni se ni u jednom trenutku nije ukazala nikakva sličnost. Onda sam shvatila da je u oba slučaja glavni lik dečak sa naočarima koji barata magijom sa sve sovom na ramenu. Tu se sva sličnost i završava. Tim Hanter je normalan dečak koji je nesvestan postojanja sveta magije jer taj svet nije svima vidljiv. On poseduje ogroman magijski potencijal i sada je njegov trenutak da odluči u kom će svetu živeti. Najpre treba da upozna novi svet koji mu je ponuđen, a pokazaće mu ga četiri vrlo zanimljiva lika: John Constantine, Doctor Occult, Mr. E and Stranger.


Na stripu je radilo četiri sjajnih crtača i svaki je predstavio po jedan deo putovanja kroz čudesni svet magijskih bića.

Još jedan sjajan strip koji sam otkrila prošle godine je Gejmenova Crna orhideja. Svojom senzibilnošću stigla je do samog vrha moje liste. Kratak prikaz pročitajte ovde, a uz njega vam dajem i svoju najtopliju preporuku:

A tu je i Srećom, mleko... Srećom!

Sledeći je italijanski maestro Serđo Topi. Najbolje ga opisuje reč koja, obično, stoji uz njegovo ime – Maestro. Ima vrlo zanimljiv stil, često izlazi iz okvira stranice i time razvejava uobičajenu koncepciju dok oskudnim, ali sadržajnim tekstom prikazuje duboko razvijen karakter likova. Pored Priča iz velikog rata, moju pažnju potpuno je zaokupio Kolekcionar, koji će, sasvim sigurno, biti deo moje kolekcije. Evo prikaza.



I, da ne zaboravim, strip koji nikako ne smete propustiti, Dedpul – Mrtvi predsednici i druge prodane duše. Da ne dužim, urnebesan je. TOTALNO URNEBESAN. Najznačajniju ulogu u tome ima neverovatan prevod Draška Roganovića. Opet link ka prikazu.

KNJIGE



Knjiga kojom sam započela 2017. je Projekat Herkules Ivana Brankovića. Dostojan nastavak Ivanovog prvenca, romana Prometejev dnevnik. Ivan sjajno piše, pravi je sf triler majstor. A to su mu samo najjače strane. Kakav početak!
Ivan je pun ideja i vrlo angažovan. Napisao je roman Uncommoner’s Gene koji prati strip projekat Lightstep Chronicles, naučno-fantastičnu svemirsku operu, nastalu iz pera nagrađivanog domaćeg autora Miloša Slavkovića.
Objavio je i nekoliko priča od kojih je Zapis, objavljena u zbirci priča folklorne fantastike U vrzinom kolu, moj favorit. Sjajan spoj folklorne i naučne fantastike, dva suprotna kraja fantastičnog spektra, jedna od mojih omiljenih priča iz zbirke.

Druga po redu, a ništa manje otkriće, bila je knjiga Ime vatre, Dimitrija Stevanovića. I pored dosta tehničkih grešaka, kao i raznih drugih sitnih nedostataka na kojima mu zameraju, uspela je da me potpuno osvoji i natera da se ludo u nju zaljubim. Dimitrijev svet mašte je vrlo plodan i senzibilan. Ideja je da se sa tim svetom upoznamo u vidu serijala tako da će biti sasvim dovoljno vremena i prostora da se ispeglaju svi nedostaci i serijal preraste u svojevrsnu poslasticu ljubitelja fantastike.
Pred prošlogodišnji Sajam knjiga, Dimitrije je objavio epsku parodiju Trubadurova svita, koju jedva čekam da napadnem i počastim vas recenzijom. Zamislite, epska parodija! Korice je ilustrovao Dobrosav Bob Živković pa smo tako dobili i jagodu na šlagu torte.

Kako se ovaj tekst ne bi pretvorio u tri dana čitanja, i pored moje želje da vam o svemu naširoko i nadugačko pišem, suština je da postoji podosta domaćeg stvaralačkog potencijala koji treba negovati i razvijati. Kratkim pregledom ću vas provesti kroz društvo, redom kojim sam čitala njihova dela, a svaki će pratiti link ka, već pomenutim, ranim radovima na Goodreads-u.


Ivan nas vodi na putovanje kroz drevne civilizacije koje su naseljavale naše prostore i upoznaje nas sa različitim stepenima razvoja njihovih znanja i veština. Oni koji prednjače u tom razvoju su trgovci nastanjeni na prostoru današnjeg Balkana koji su sa svojih putovanja donosili sve ono što su drugi imali da ponude i time diktirali kompleksnost i dominantnost sopstvenog razvojnog puta.
Ono što se izdvaja kao najčešća zamerka je putovanje na koje junaci kreću na samom početku knjige, koje nikako da se završi. Ja to ne nalazim kao zamerku već smatram da je poenta upravo u tom putovanju i da, prateći taj put, i mi idemo stazama razvoja drevnih civilizacija, čiji tragovi se i danas nalaze na našim prostorima.
Pred Sajam, izašao je nastavak Vinča - Tajna Kurgana, još jedna knjiga koju nestrpljivo čekam da stigne na red za čitanje.

         Tajna iskre, Danica Bogojević
Danici je Tajna iskre donela nagradu „Vrata knjige” 2016. Bez ikakvog predznanja i o knjizi i o Danici, to mi je bilo dovoljno da očekujem dovoljnu dozu kvaliteta. Moja očekivanja nisu išla dalje od toga. Malo je reći da su prevaziđena. Prosto sam bila zapanjena kvalitetom Daničinog pripovedanja i sposobnošću da, kroz potragu za blagom drevne Retre, grada na obali jezera čuvenom po svom hramu, napravi čvrstu vezu između najstarijih slovenskih plemena i nas koji njihovo nasleđe nosimo u sebi. Sposobnošću da ukaže koliko su ratovi vođeni besmislom, a koliko nam mnogo odnose. Danica ima puno toga da ponudi, nemojte dozvoliti da vam promakne njeno stvaralaštvo.

Poslednji grad 3:Izdaja, Nebojša Petković
Kao što iz naziva možete primetiti, u pitanju je trilogija koju ću predstaviti u celini. Distopijska budućnost u Srbiji, u svetu koji je toliko uništen da ne postoji nikakav vid savremene tehnlogije već se živi kao u dalekoj prošlosti. Kako se sve vratilo unazad, tako su se i ljudi vratili staroj veri pa imamo klanove koji se bore u ime paganskih bogova i njima se mole. Sjajna postavka. Ovde neću puno pisati o samoj radnji, već ću se osvrnuti na kvalitet Nebojšinog pisanja. Nebojša je već prvom knjigom ove trilogije raskrčio sebi put ka visinima, a drugom i trećom, obezbedio mesto pri samom vrhu domaće fantastike. Rekla bih, negde u top 5, komotno. Možda ja preferiram mračno viđenje budućnosti, možda mi sjajno leži Nebojšin stil pisanja, možda mi prija njegov literarni kvalitet i pismenost koja ga krasi, možda uživam u načinu na koji gradi atmosferu i tera nas na razmišljanje i preispitivanje, možda sve to utiče na celokupan utisak koji sam stekla o njegovim delima, ali sigurno je da od Nebojše možemo očekivati sjajan književni razvoj koji ću pratiti sa velikim zanimanjem.


Opsada Crkve Sv.Spasa, Goran Petrović
         Ovo je knjiga koju bi trebalo uvrstiti u obaveznu školsku lektiru. Čak, trebalo bi joj se stalno vraćati. Na svakih pet godina, npr. Pa sagledavati kako vas je od prethodnog puta promenila. O samoj radnji više možete pročitati na Goodreads-u, ja ću samo reći da postoji dobar razlog zbog čega se našla među pedeset najlepših dela moderne svetske i srpske književnosti, u izboru Politike.

Hokus Lokvud, Nenad Pavlović
Ovo je knjiga koju moram pomenuti i pored svih zamerki koje imam, zato što nam je dala uvid u raskošnost piščeve mašte i sposobnost da, oslanjajući se na dobro poznate uticaje u svetu fantastike, stvori, njima sličnu, magijsku atmosferu bez prisutnog osećaja već viđenog. Da se ne bih ponavljala, detalje možete pročitati na linku koji sledi, a ovde se našla kao podrška piscu i motivacija da ozbiljnije pristupi svojim budućim delima i njihovom uređivanju, i pokaže nam kako to izgleda kada iskoristi potencijal koji poseduje.

Suze SvetogNikole, Branislav Janković
Dobro obratite pažnju na ovo ime i, na šta god naletite da je on napisao, a vi obavezno pročitajte. Uopšte nema potrebe da se upuštate u to o čemu se radi, sigurno je da se nećete pokajati. Ja, barem, nisam. Ovo je knjiga koja je uvrštena u izbornu lektiru u nekoliko škola u zemlji. Više o knjizi pročitajte ovde:
Jankovićeva najnovija knjiga, Poslednji cirkus na svetu, izašla je pred poslednji Sajam i još jedna je od onih koje sa nestrpljenjem očekujem da pročitam i vama je predstavim.

Svetioničar - Vesnici oluje (Utočište #1), Mladen Đorđević
Last but not least, Mladenov Svetioničar. Ono što me je prvo privuklo kod ove trilogije je to što je dečko uzeo i napisao u cugu toliko obimnu knjigu da je izdavač morao da je podeli u tri dela. Dobro, ne znam da li je morao baš u tri, to ostaje da se vidi, ali svakako nije mogla biti samo jedna. Mladen je pravo osveženje na polju domaće fantastike. Neonoar preovaldava u ukupnom utisku, a prožimaju ga horor, triler i misterija. Potpuno odstupa od uobičajenih okvira i pruža nam osvežavajuče čitalačko iskustvo dostupno na domaćoj sceni. Radnja romana smeštena je u mračnom, distopijskom metropolisu kraj mora, u Evropi. Pod teškim olovnim oblacima leži Vranolijni, grad glamura, prestiža i moći. A šta nas tamo čeka? Prepustite se, Svetioničar je tu da osvetli i predvodi!


I knjige o kojim sam već pisala, nekoliko zbirki priča, nekoliko stranih autora. Nadam se da ću i u ovoj godini naći dovoljno vremena za čitanje, da ću skupiti barem isto ovoliko materijala za pisanje i da ću u tom procesu maksimalno uživati. Isto želim i vama! Čitamo se!

Prvobitno objavljeno na Dotkomu.
Fotografije su iz moje riznice.