Godina
je 1332. Zamkom Elc ujedinjene vladaju tri porodice: Zlatni zmajevi, Srebrni
lavovi i Bivolji rogovi, čineći troporodičnu alijansu, toliko jaku da su
poslednji koji nisu pokoreni od strane nadbiskupa Aldvina i njegovih Snežnih
demona. Još uvek. Na pragu smo prekretnice, zamak je pod opsadom već godinama,
zalihe su na izmaku, a sa njima nestaje i moral unutar zidina. Došao je
trenutak razrešenja, sazvan je ratni savet. Da li se pokoriti brojno
nadmoćnijem neprijatelju koji ni u čemu ne oskudeva i sačuvati živote svih
unutar zidina ili ostati veran svom bogu, veri i časti i boriti se do
poslednjeg daha? Postoji i treća opcija koja garantuje pobedu, ali je njena
cena stravična, njeni ratnici su nepobedivi, ali neupokojivi. Troporodična
alijansa dogovara strategiju i kreće u konačnu borbu, ali, umesto ujedinjeni,
svaka bira svoju stranu i svoju sudbinu, donoseći odluku čije će posledice
oblikovati vekove koji slede. Posledice koje i danas prete da unište svet kakav
poznajemo. Konačnom epilogu rascepa alijanse svedočićemo mi u 21. veku i to u
srcu Beograda.
Ko
je čitao prvu knjigu, Praznik zveri - Žeteoci, zna šta može da očekuje, a, za
one koji nisu, reč je o multižanrovskoj sagi koja kombinuje elemente poznate
istorije i mitologije sa piščevom raskošnom maštom i još raskošnijim stilom
pripovedanja. Pisac nam, pored poznatih mitoloških bića, donosi mnoštvo novih i
razvija jedinstvenu mitologiju kroz koju sjajno kombinuje krvne veze i
ukrštanja raznih vrsta na, već postojeće, razgranato drvo života. Pored
izmaštanih bića, imamo i mnoštvo bajalica, himni, izreka... svojevrsne
poslastice iz mašte i pera pisca. Na to dodajte i specijalnu jedinicu policije,
odred Arhangel, posebno obučen i opremljen za borbu sa, za običan narod,
nezamislivim neprijateljem i sudar svetova i civilizacija može da počne.
Kao
što sam već rekla, Zorana krasi fantastičan stil koji je svoju raskoš još više
pokazao u atmosferi srednjeg veka. Prosto ne možete naići na jednostavnu
rečenicu, prost opis letnje noći, sve zvuči kao poezija, svuda nežni narativ
miluje vaše razdragano srce ili stravičan vrisak kida vaša izoštrena čula.
Svaka rečenica je začinjena posebno odabranim začinom i, kao takva, ostavlja
dugotrajnu aromu u vašim mislima. Zaista odiše posebnošću. Pored toga, radnja
je vrlo dinamična i zanimljiva, vuče vas da nastavite sa čitanjem pa ćete se iz
njenog stiska vrlo teško iščupati. To je priča o ljubavi, časti,
požrtvovanosti, snazi ali i o izdaji, nemoralu, oholosti, iskonskom zlu i
grozotama koje iz njega proizilaze. Prisutan je i humor, taman da vas malo
opusti i rastereti, ima svega i sve je fino dozirano. Pisac sjajno kombinuje
srednji vek sa današnjicom i pravi nam sasvim prirodne prelaze iz jednog
vremena u drugo.
Napredak
iz prve u drugu knjigu je opipljiv. Zoran je dobio sjajne kritike za prvu
knjigu i nešto zamerki koje je, čini mi se, sve do jedne majstorski ispeglao u
nastavku. To me je posebno oduševilo i treba služiti kao primer kako treba
sazrevati uz interakciju sa svojom publikom. Portalibris, kao iskusan izdavač,
pogotovo kada je fantastika u pitanju, doprineo je da se roman podigne na viši
stepen kvaliteta i nadam se da će se taj trend održati i ubuduće. Sve u svemu,
Praznik zveri uveliko krči svoj put ka samom vrhu domaće fantastične
književnosti i pravo je zadovoljstvo svedočiti tom razvoju.
Prvobitno objavljeno na Dotkomu.
Fotografije preuzete sa interneta.
No comments:
Post a Comment