Sunday, November 24, 2019

Fantastičan izražaj Dragutina Ilića

Vanserijsko umeće njegovog brata Vojislava pronašlo je svoje mesto u istoriji srpske književnosti. Dragutina Ilića tek upoznajemo. Poput brata, umeo je vanserijsko da ponudi; za razliku od njega, nije se uklapao u književnu elitu, što je nepovoljno uticalo na adekvatno vrednovanje njegovog stvaralaštva. U ideološkom i političkom sukobu sa Jovanom Skerlićem, nije imao šanse.
Skerlić je bio istaknuti književnik i književni kritičar, hroničar i analitičar razvoja srpske književnosti, a jednako aktivno bavio se politikom. Fanatičan u radu, bio je vrlo produktivan i za 37 godina života zabeležio čitavu epohu u književnom razvoju, čija je sinteza Istorija nove srpske književnosti. U njoj se nije našao Dragutin Ilić.
Dragutin je hodao mojim omiljenim žanrom, maštao je o mogućim i nemogućim svetovima i razmišljao o evolucijskom razvoju svesti. To ga je učvršćivalo u političkim stavovima koje je u dva navrata platio izgnanstvom. Uprkos tome, predano je stvarao, tabajući staze srpske i svetske fantastike.

*
Na prošlogodišnjem Book Talk-u u Galeriji likovne umetnosti poklon zbirci Rajka Mamuzića održana je tribina posvećena književnofantastičnom stvaralaštvu ovog velikog umetnika, čime je obeleženo 160 godina od njegovog rođenja. U najavi za događaj na sajtu Art-Anima sve je lepo opisano, a ja vam prenosim deo koji će vam poslužiti kao fina podloga za nastavak teksta:

Dragutin Ilić se s pravom može smatrati rodonačelnikom naučnofantastičnog žanra na našim prostorima. Rođen je 14. februara 1858. godine u Beogradu. Bio je književnik, dramaturg, urednik, novinar, političar i spiritista. Izdanak je slavne pesničke porodice Ilić (otac Jovan, brat Vojislav). Važio je za jednog od najznačajnijih srpskih dramskih pisaca druge polovine 19. veka. Ali, zbog svojih političkih ubeđenja često je dolazio u sukob sa vlastima, što je uticalo na marginalizaciju njegovog književnog dela. Autor je prvog autentičnog naučnofantastičnog ostvarenja na srpskom jeziku i verovatno prve antiutopijske drame na svetu „Posle milijon godina”. Upravo ovo važno delo navelo je književne istoričare da ponovo otkriju Ilićevu bogatu literarnu zaostavštinu, koja, između ostalog, sadrži niz drama, romana i priča pisanih u ključu fantastike.

Na pomenutu tribinu zakasnila sam jureći, kao i obično, na sve strane, ali stigla sam da se zainteresujem, popričam sa učesnicima i sebi obezbedim knjigu, što je mačiji kašalj kad događaj deliš sa knjiškom vilom. Ona samo kaže: „Puf”, i godinu dana kasnije, evo njene knjige još kod mene. Očekivala sam da će biti vredno otkriće, ali ne i da će biti otkriće godine (ako godinu računamo od jednog do drugog Book Talk-a).

Ilić je najznačajnije obrazovanje stekao u svojoj kući, okružen ljudima koji su zaslužili svoje ulice.

Kroz kuću porodice Ilić prodefilovali su brojni znameniti ljudi toga vremena, poput Branislava Nušića, Milovana Glišića, Janka Veselinovića, Laze Kostića, Jovana Jovanović Zmaja, Đure Jakšića, Laze Lazarevića i drugih. Moglo bi se reći da je Jovanova kuća bila jedini književni klub u prestonici. – iz biografije Vojislava Ilića

Pod izraženim kulturnim i političkim uticajem, podstaknut da misli i svoje misli kreativno izražava, rano je počeo da stvara — prvu pesmu objavio je sa 18 godina. Usledile su drame, politički pamfleti, romani, prevodi nekih od najznačajnijih ruskih, engleskih i nemačkih pisaca. Objavljivao je mnogo i često, uređivao je časopise, radio kao savetnik u Narodnoj skupštini Kraljevine Srbije, a po drugom povratku u domovinu, postao je i ostao bibliotekar Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije.

Šta god da je u životu radio, predano je pisao i gradio bogat književni opus. Skoro polovina njegovih dramskih ostvarenja igrana je na sceni beogradskog Narodnog pozorišta, a četiri najznačajnija na sceni SNP. Ipak, njegova potpuna afirmacija tek je počela, a mi smo svedoci tog divnog vremena!

U poslednje vreme književna i pozorišna istorija sve više obraća pažnju na ovog nepravedno zaboravljenog dramatičara, potcenjivanog i prećutkivanog i od samog Skerlića ignorisanog, jer je bio protivnik grupe okupljene oko znamenitog kritičara i časopisa „Srpski književni glasnik”. - iz Enciklopedije SNP

Knjiga, koju sada već obožavam sadrži pomenutu pionirsku NF dramu Posle milijon godina iz 1889. godine i kratki roman Sekund večnosti, nastao više od 30 godina kasnije. Objavljena je u izdanju Narodne biblioteke Srbije i Dečijih novina iz Gornjeg Milanovca 1988. godine. Priredio ju je Sava Damjanov i napisao pogovor koji sadrži predstavljanje i analizu Ilićevih dela sa aspekta književne fantastike i dovoljno referenci za one koji žele dalje da istražuju.

Sasvim opravdano se smatra da je glavno područje literarnog stvaralaštva D. Ilića – dramska književnost, ne samo zbog toga što je u ovoj oblasti bio najproduktivniji (napisao je preko dvadeset dramskih tekstova) nego stoga što je – po mišljenjima nekih proučavalaca – upravo u ovom žanru Ilić dao najveći doprinos srpskoj književnosti. U vezi sa tim, relevantnost Ilićeve fantastičke orijentacije ubedljivo potvrđuje činjenica da je on fantastiku intenzivno negovao baš u svom dramskom stvaralaštvu: njome su u izvesnoj meri prožeta gotovo sva Ilićeva dramska ostvarenja (izuzimajući nekoliko komedija), pri čemu neka u potpunosti pripadaju prostoru književne fantastike pošto je reč o pravim fantastičkim dramama. – Dragutin Ilić, pisac fantastike

*

Posle milijon godina

Dramom sam bila opčinjena od samog početka. Predivnom arhaičnošću izraza pisac nas vodi u antiutopijski svet budućnosti gde upoznajemo naš evolucijski produkt, rasu potpune vladavine razuma, oslobođenu emocija, koja je izgradila svet prosperitetnog razvoja i vinula se u svemir. Nasuprot njima – poslednja dva čoveka, otac i sin, lovljeni poput divljih zveri, suočavaju se sa propašću svoje vrste i evolucijom koja će ih izbrisati. Zarad čega? Života bez emocija? Danijel (sin) se sa tim pitanjem suočava kada se zaljubi u svoju novu gospodaricu. Rešena da ga pripitomi, ona udovoljava svim njegovim željama, ali on je i dalje duboko nesrećan jer zna da to ne čini vođena neukrotivom silom ljubavi, već razumom koji tako nalaže. Ona želi da ga razume, zaista želi, ali nije za to sposobna. Neutešan je.

Ljudi budućnosti iskorenili su sukobe, ratove, prevare i ostale pošasti koje je izazivala ta nepoželjna ljudska osobina – emocija. Ali, da li je razum dovoljan da se razume život?

Ova drama ne može biti savremena jer je vanvremenska. Objavljena pre 130 godina, postavkom ne otkriva vremensku distancu (ne bih znala da mi niste rekli). Filozofska je i pružila mi je prvu naznaku dubine Ilićevog suštinskog pristupa životu. Uživala sam. I mnogo mi je bilo lepo da čitam ljubavne jade sirotog Danijela, predivno su poetični. Bila sam empatična sve vreme, ne brinite.

*

Sekund večnosti

Odmah nakon drame počela sam da čitam roman, ali nikako nisam mogla da se prilagodim različitosti dinamike. Batalila sam, nije išlo. Kada sam napravila dovoljnu vremensku distancu, jednako sam opčinjeno pročitala roman i shvatila da se, zapravo, mnogo ne razlikuju. Sličnost se ukazala u dubini filozofskih razmišljanja i samoanalizi na koju nas podstiče. Ovaj roman Dragutin je pisao u poslednjoj deceniji života. Evidentan je uticaj misticizma u njegovom razvoju i posvećenost izučavanju raznih religija od kojih je budizam u fokusu ovog romana.
Profesor Sava Damjanov u pogovoru kaže da Ilićevi romani Sekund večnosti i Pesma jednog života predstavljaju najvažnija i najzanimljivija fantastička ostvarenja u srpskoj književnosti. Bolju preporuku ne mogu da vam dam. Mogu da vam dam tizer:
Boraveći u himalajskom manastiru, narator dolazi u posed rukopisa koji sadrži priču nekog drevnog posvećenika o njegovim putevima spoznaje. To je ljubavna priča koja govori o životnim važnostima i vrednostima.  Naš junak, indijski princ Panjati-Sahib, zaljubljen je u ružu. Ali ne bilo kakvu. Ova ruža miriše jedinstvenim mirisom divnosti, i povremeno se pretvara u jednako jedinstvenu devojku, predmet obožavanja celog njegovog bića. Da li je ona stvarna ili je on samo sanja? Da li je to, uopšte, važno? Ljudi oko njega zabrinuti su što odustaje od opšteprihvaćene stvarnosti i povlači se u svoju.
Zar stvarnost ne može postojati na više nivoa, i zar ne može svako odlučiti koju će živeti? Da li je život samo puki san i opsena? To su pitanja koja ovaj roman pokreće, što svedoči o stepenu razvoja svesti ovog izuzetnog pisca, a ispričan je njegovim fantastičnim izražajem.

*

Tako je Dragutin Ilić zakoračio u moj život, a ukoliko želite da se pridružite šetnji, što vam od srca preporučujem, možete kupiti knjigu (ima je i na internetu i po knjižarama prilično povoljno), ili na  portalu rastko.rs  pročitati dramu Posle milijon godina i tekst dr Zorana Živkovića iz Enciklopedije naučne fantastike, u kojem vrlo koncizno analizira Ilićevo fantastično stvaralaštvo, i otkriti svoj razlog zbog kojeg morate imati ovu knjigu. Ja joj čuvam posebno mesto, a deluje da će joj se i druge pridružiti (čula sam da se družio sa kraljicom Natalijom, možda će njen roman biti sledeći). Čitamo se!


Prvobitno objavljeno na Prerazmišljavanju

No comments:

Post a Comment